Radio televizija Trstenik
Projekti

Značaj Jefimijinog dela u istorijskom i književnom smislu

Monahinja Jefimija, u svetovnom životu despotica Jelena, bila je supruga despota Uglješe Mrnjavčevića, srpskog velikaša za vreme cara Dušana, u oblasti Ser koja se danas nalazi na severu Grčke. On je kao mlad čovek poginuo u bici na Marici, 1371. godine. Pre toga, despotica Jelena je ostala i bez sina jedinca, Uglješe. Uoči Kosovskog boja došla je u Kruševac, na dvor kneza Lazara, a pre toga se najverovatnije i zamonašila. Bila je nerazdvojna sa svojom daljom rođakom, kneginjom Milicom. Lična tragedija i istorijski trenutak Kosovske bitke obeležili su njeno umetničko stvaralaštvo izvedeno u materijalu, što je bio običaj tadašnjeg doba, pa za Jefimiju možemo reći da je bila i prva srpska pesnikinja i primenjena umetnica. Iza sebe je ostavila tri dela neprocenjive umetničke vrednosti. To su „Tuga za mladencem Uglješom“, u obliku dvostruke ikonice koja se nalazi u manastiru Hilandar na Svetoj Gori, zatim „Zavesa za carske dveri“ sa izvezenim likovima Isusa Hrista, Jovana Zlatoustog i Vasilija Velikog i tekstom „Moljenje Gospodu Isusu Hristu“. „Zavesa“ je darivana za carske dveri manastira Hilandar i smatra se da je vezena Jefimijinom rukom.

Najznačajnije delo monahinje Jefimije je „Pohvala svetom knezu Lazaru“. Izvezena je zlatnim koncem na crvenom atlasu, kao pokrov za kovčeg sa moštima svetog kneza Lazara, namenjen manastiru Ravanici, veličine 67×49 cm. To je njen poslednji rad, nastao u vreme Angorske bitke, 1402. godine. Pretpostavlja se da ga je izvezla u manastiru Ljubostinji, gde je, po predanju, i sahranjena, zajedno sa kneginjom Milicom. „Pohvala“ je, po mišljenju dr Đorđa Trifunovića, svedočanstvo tekstualno-likovne zaokruženosti kulta kneza Lazara. Danas se nalazi u Muzeju Srpske pravoslavne crkve u Beogradu.

U književnom smislu, Jefimija je prva žena u srpskoj kulturi koja

je ostavila potpisano delo, čineći njen glas izuzetno važnim za

razumevanje ženske pismenosti i stvaralaštva u srednjem veku.

Njena dela, istovremeno lična i duboko nacionalna, ostaju trajni

svedok epohe, ali i simbol ženske hrabrosti, duhovnosti i

umetničke posvećenosti.

Ovaj sajt koristi kolačiće kako bi omogućio bolji uvid u potrebe posetilaca. Ako nastavite dalje da koristite naš sajt, smatraćemo da ste saglasni sa ovim. Prihvatam Detaljnije